GENIJALNA SPOSOBNOST PATNJE

Kada se ogluši tišina skupine
Trešnjine grane izgube dvije nage golubice
Jedna je bila druga
I obje nisu bile nijedna
Tada si mogao
Bjesomučno ljubiti zemlju
Kao guma bicikl
Prerušen prolaziti
Kroz stabla
I liftove nebodera
Plutajući do Jadrana
I njegovih ugašenih šibica
Biti proziran
Buljeći u prestrašeni pejzaž
Naše kasne mladosti
Kao okvir slike
Pustoga sjećanja
Genijalne sposobnosti patnje.

Grade moj
Zaboravi ako možeš
Svako dijete što ga je vjetar podigao
U predvečernje sate.
Tebe ne pozna više
Ni smokva, ni večer
Dok dolazi zima
Sa svojim trubačima
Grozdovima magle
Savija gore
Čija se srca zebnjom pune
Ribicama od sjene i kristala
Poput tugaljivoga lahora
I vala mravinjaka koji zemlja ruši
Kao smrt što posije sjeme u svježu ranu
Kosti i frule šumit će još dugo u uhu
Ubodom ose
Palit će
Genijalna sposobnost patnje

Kasne ciklamasti oblaci
Na živim ogradama napuštenih dvorišta
Sjećanje izgara umorno od mutnoga čekanja
Psujemo glasno
Slaba su pomicanja
Umjetnika nema
Umjetnost je sagorila u logoru bivstvovanja
Sabrani su vrlo rijetki
Štipaljkom su im pritisnute usne za zube
Prijatelji
Kao vjetrovi i prvi snijeg
Dinosaurusi izumrli
Odavno su okupirani
Digitronom i novcem
U neograničeno svjetovnoj
Genijalnoj sposobnost užasne patnje

Ležala je
Kao snovi pristaništa
Zamagljenih
Poput poraza nehatnih
Na rubovima ravnodušnosti
Jedna strepnja
U razuzdanim kolima
Bačenim nizbrdice.
Grane povijene
Nad stidljivošću djevojke
Vizije u tupim
Mlohavim
Masturbalnim uspavankama
Ja na tornju
Spašen mornar
Nešto tražih od te strepnje
A sve ogromne
Uske ploče
Na liku neba
I dnu bunara
Rekoše:
„Opet griješiš,
Ti suludi, izrešetani
Prozoru oblakodera
Pa sve su to samo snovi.”
On je tamnica i podrum
Koji bježi od sitnih demona
Sklanja oči svoje
Obasjane u sumraku
Jezgrovito je ništavan
Lik, neka jetka šala
Što ne zna voljeti
U genijalnoj sposobnosti patnje.

U labirintu jutra
Buđenje je nepovjerljivo ustajalo
Naše su niti popucale
Teško da ćemo ih ikada više uhvatiti
Pale su maske od sjenki
Nagomilane laži
Klizala sam
Ka vrtlogu jezerskoga pjevanja
Posrnula
Iz kruga proljetnoga jutra
I doručkovala redovito
Užas
Genijalne sposobnosti patnje.

Slažeš se sa svim
Dok si u duši zauzet
Nečim sasvim drugim
Odaje te nastrano lice
Ujedno zamišljeno
I radom oblikovano
Slomiti volju
A ne uništiti ličnost
Vodi samoprijeziru
Jezivoj osamljenosti
Što nerijetko obara
Mislilačku volju
Blistavi akvareli
Šarenoga provincijskog gradića
Fotografije su iz arhive
Kada su se rađali
Da žive
A ne da misle
U genijalnoj sposobnosti patnje.

Ljudi
Iščupani iz korijena
Mlake
Već razorene
Iscijeđene zemlje
Nose u sebi bolest vremena.
Dobijaju djetinju sentimentalnost
Nesavladivu depresiju
Bezavičajnost
Koja upuca upravo najjače
Umne i darovite
Vodeći životu samoubojice.
Nije šala
Prepatiti zlo do kraja
Svirepost ljudskoga vijeka
Pakosni dani
Unutarnje praznine
Dani duhovnoga umiranja
I takozvane kulture
Ufitiljene
Plitke
I sterilne sadašnjice
Ne žali ni za čim što je prošlo
Bjesomučni su prohtjevi za razbijanjem
Žali za ovim Sada i Danas.
Za nezapisanim jutrom
„Teško je jezgro oraha
U staroj krhkoj ljusci“
Genijalne sposobnosti patnje.

SVEKOLIKA UPITNOST

Svuda postoji
Mnogo toga
Gdje umorni pristižu 
Kako bi iščilili boli
I sa svime
Bili sasvim.
A može li čovjek
Ikada znati
Je li nešto završeno
(i prije nego li je počelo)
Ili je počelo
Tek kada je završeno?

MRTVI KAZUJU ŽIVIMA (O BOSNI)

Bila je toliko lijepa 
Da se utopila u ljepoti.

Ostale su ljuske i kosturi
Samoća što uzima za tjelohranitelja
Mudrovanja koja patnja hrani
Ne bi li se zasitila ludost.

Na plećima joj grozdovi su bijesa, vrela prepirke
More iksova i uvijek izviri još jedno nepoznato.

Glina je u tuđim rukama, pa se
Izrodila kopilad, razmnožili mikrotipovi
Od kojih joj lišajeva puno je lice.

Nad struganom tjeskobom repovi triju vatri
Odvajaju u nedogled poraze i pobjede:
Kiša, snijeg i vjetar – sve u jednome danu…

U njenome oku, nekada rascvjetanoj burmi
Stećak žudi za rukama dobrijeh Bošnjana
I ona vapi za milovanjem
Da obnovi sve čovjek i cvijet.

RAZGOVOR SA DR. IVANOM IVEKOVIĆEM

Ivan Iveković, rođen u Zagrebu, nekadašnji ambasador Socijalističke federativne republike Jugoslavije, u Tanzaniji i Egiptu, od 1992. godine redovni je profesor komparativne politologije na Američkom univerzitetu u Kairu. U svojim knjigama „Afrika u borbi za drugu nezavisnost” i „Afrika u transformaciji”, pisao je o političkom prilikama, koje je analizirao upravo putujući Afrikom. Svojim je predavanjima gostovao na sveučilištima u tridesetak zemalja i za to vrijeme objavio je knjige: “Politička ekonomija etnonacionalnih i regionalnih sukoba na području bivše Jugoslavije”, „Transkavkazije”,“Neopatrijarhat”, “Političko nasilje”, „Bliski istok i Sjeverna Afrika; uvod u politiku i razvoj”, te dvadesetak kraćih analitičkih tekstova, koji su danas prevedeni na mnoge svjetske jezike. Ono što se na samome početku ovoga teksta mora reći jeste to da se situacija u Egiptu od prošle sedmice, kada je vođen ovaj razgovor, dodatno zaoštrila novim sukobima.

 - Profesore Ivekoviću, ono što se odigralo 3. juna u Egiptu, čime je srušen sa vlasti predsjednik Mohamed Morsi, po jednima je revolucija, po drugima narodni ustanak, a to su mišljenja, koja preovladavaju u egipatskoj javnosti, s obzirom su milioni ljudi izašli i četiri dana protestirali, tražeći predsjednikov odlazak. Međutim, analize izvan Egipta kažu da se radilo o vojnom udarom zbog involviranja vojske, koja je Morsiju zvanično oduzela vlast, ustav proglasila nelegitimnim, ugasila par televizijskih stanica i uhapsila neke od važnih pristalica njegove političke stranke. Kako vidite egipatska dešavanja od 30. juna, pa na ovamo? 

IVAN IVEKOVIĆ: Vojska je intervenirala i smijenila demokratski izabranog predsjednika. To sigurno nije bio „trijumf demokracije“ ili „druga revolucija“ kako neki tvrde. Iskoristila je situaciju da se riješi neugodne kohabitacije sa Mursijem i umjesto njega i njegovih islamista postavi na čelne pozicije Mansura i tranzicijsku ekipu po svom izboru. Mursi i nekih 300-400 njegovih su u zatvoru a da za ništa još nisu optuženi. Ako to nije vojni puč što je to? No jedino je Amerikancima doista važno kako nazvati tu smjenu, jer imaju zakon koji im zabranjuje pružanje pomoć zemljama u kojima je došlo do vojnog udara. A preko pomoći Egiptu, 1,2 milijarde dolara godišnje direktno surađuju sa egipatskom vojnom institucijom i to administracija želi nastaviti uprkos nedoumicama Kongresa. 

 - Znamo da je Morsi pri obavljanju svoje predsjedničke dužnosti zakazao u nizu elemenata. Kao glavni razlozi za pobunu protiv njegove vladavine mogli bi se okarakterizirati: ekonomsko stanje, nesigurnost, islamizacija i Sirija. Ipak, da li se mogao predvidjeti ovakav ishod situacije? 

IVAN IVEKOVIĆ: Da, potpuno je zabrljao, ali za to dijeli odgovornost sa tzv. sekularno-liberalnom opozicijom. Prvo zato jer se nije osamostalio i odvojio od svoje matične organizacije – Muslimanskog bratstva. Zatim što on i njegova administracija nisu imali nikakvu stratešku viziju, a još manje nekakav program za izlazak iz političke krize i rekonstrukciju devastirane privrede. Iscrpljivali su se pokušavajući ishoditi u inozemstvu donacije i zajmove za kupovinu žita za prehranu siromašnih, i nafte, dizela i butan-gasa, bez kojih zemlja ne može funkcionirati, a te pare nisu stizale zbog nestabilnih političkih prilika u zemlji. Jedino se je bogati Katar, koji se je povezao sa Muslimanskim bratstvom, isprsio, ali je to bilo nedovoljno. Mursi nije shvatio da on zapravo ne vlada zemljom, već da konce vuku generali koje je sam unaprijedio. Ništa novo u Egiptu, jer je vojna institucija sa svojim monopolom prisile bila snaga iza autoritarnih režima Nasera, Sadata i Mubaraka. Vojnici su smijenili Mubaraka kako bi sačuvali svoje statusne i ekonomske interese. Žrtvovali su zatim iz istih razloga dvojicu svojih čelnika – maršala Tantavija i šefa združenoga generalštaba Enana. Sada su se riješili Mursija. Nisu to mogli učiniti bez prešutnog pristanka Washingtona, koji je jednako kao i oni zaiteresiran za stablizaciju političkih prilika u zemlji - Obamina administracija zbog svojih geopolitičkih pozicija u na turbulentnom Bliskom istoku, a egipatski generali zbog svojih ekonomskih interesa.

 - „Muslimansko bratstvo“ za sada ne prihvata nikakav kompromis sa vojskom i prijelaznom vladom, koja je tu do slijedećih izbora u januaru. Takvo stanje konstantno vodi nemirima. Mislite li da će „Bratstvo“ u budućnosti imati moć u političkom životu Egipta i postoji li šansa da se Morsi vrati na vlast do kraja mandata?

 IVAN IVEKOVIĆ: Bratstvo se sada bori za svoj politički opstanak. Prijeti mu potpuna marginalizacija. I već se umjesto njega guraju druge islamističke grupe, u prvom redu salafistička stranka Al-Nur (Svjetlost) koja je objavila svoju „neutralnost“ u tekućim konfrontacijama. Prema prvoj objavi Al-Sisija, tranzicijski preiod do izbora novog parlamenta i novog predsjednika je trebao trajati šest mjeseci. Prema novom priopćenju predsjedništva – devet mjeseci. Mislim da ukoliko se Bratsvo odluči na povratak u institucionalne tokove i pristupi izborima, i ako mu to bude dozvoljeno, još uvijek može računati na podršku priličnog dijela elektorata. Raspolaže sa brojnim i discipiniranim članstvom – kažu od 700.000-800.000 članova - može se ponovo popeti na vrh, ali ne sa tako masovnom podrškom kao na prošlim parlamentarnim izborima. U prilog mu ide i heterogeni karakter sekularno-liberalnih snaga. To se vidi i po sastavu prijelazne vlade koja uključuje ljevičare, centriste i desne konzervativce. Izgleda da su diferencijacije već počele u okvirima Nacionalne fronte spasa, najveće formacije koja se je suprotstvaljala Mursiju.

 - Poznato je da je američki predsjednik Obama osudio hapšenje Morsija, a isto tako i njemačka kancelarka Angela Merkel tražila je njegovo hitno oslobađanje. Zašto im je Morsi toliko važan? Bili su u prijateljstvu i sa Mubarakom, ali pokazuju daleko veću zabrinutost prema islamistički orijentiranom predsjedniku? Koliko se može govoriti o umiješanosti stranih sila u egipatsko pitanje, od svrgavanja Mubaraka do danas? 

IVAN IVEKOVIĆ: I u slučaju naših sukoba inozemni su faktori bili umiješani, ali smo mi svojeručno odradili glavni dio „posla“. Mursi sam po sebi nije važan ni Washingtonu ni Berlinu, ali im je važan Egipat, najmnogoljudnija zemlja u regiji sa ogromnim utjecajem na kretanja u arapskom svijetu. Sa svim promašajima politike zapada prema Iraku, Libiji, Siriji i evo sada prema Turskoj, treba im stabilan Egipat na koji se mogu osloniti. Osim toga, tu je i Sueski kanal, strateška pomorska prometnica koja povezuje Evropu sa Azijom. Tankeri kanalom dnevno prevoze oko milijun barela nafte uglavnom namijenjene evropskim korisnicima. Cjevovodima položenim uz kanal se dnevno pumpa dodatnih 1,1 milijuna barela. Egipatski nemiri sa sigurnonosnim problemima Sinaja su zahvatili i oblast Sueza. Najkritičnije je u samom gradu Suezu, gdje su štrajkovi, policijsko-vojna represija i od nedavno sukobi Mursijevaca i anti-Mursijevaca poremetili funkcioniranje velike luke, što je nagnalo više inozemnih brodarskih kompanije preorijentirati se prema drugim sidrištima. Amerikanci su uoči 30. juna objavili kako su prema egipatskim obalama „za svaki slučaj“ uputili više svojih ratnih brodova.

- Iako je general Abdel Fattah Al-Sisi najavio „čišćenje“ Trga Rabiatul Adawiyah u kairskoj četvrti Nasr City, koji predstavlja najveće i ujedno glavno okupljalište Morsijevih pristalica, još ništa poduzeo. Da li je rješenje u razilaženju naroda poslije ramazana? Kako ocjenjujete njegove poteze i ujedno, kakvo je Vaše mišljenje o njemu? 

 IVAN IVEKOVIĆ: Ja sam mislio da će se situacija u vrijeme Ramazana smiriti i pogriješio. Ne znam i nitko ne zna kako će se stvari razvijati poslije. Čini se da je vojska za sada odustala od čišćenjatog trga u Nasr Citiju od Mursijevih pristalica. Sisi je čak našao shodnim izjaviti kako su to demonstranti „braća“ vojnika. 

 - U čemu je razlika, a u čemu opet sličnost između pobune naroda 25. januara 2011. i 30. juna 2013. godine? Kako to i zašto generalu Al-Sisiju trebao je samo jedan dan da Vladi izda četrdesetosmosatni ultimatum kako bi se udovoljilo volji naroda, a 2011. godine vojsci je trebalo 18 dana da odgovori? 

 IVAN IVEKOVIĆ: Generali su 2011 oklijevali, jer su pred sobom imali općenarodnu pobunu u kojoj su sudjelovali svi. Nisu tu masu mogli savladati oružjem. A 30 juni o.g. je dugo i pažljivo pripreman sa višemjesečnom demonizacijom Mursija, Muslimanskog bratstva i njihovih saveznika. To je, uz rastuću nezaposlenost, nestašice i poskupljenja što su pogađali siromašne, prekide struje i kontraproduktivne poteze Mursijeve administracije, bitno utjecalo na mobilizaciju političke opozicije. Mnogo prije 30 juna vojne su snage u suradnji sa policijom bile raspoređene po strateškim punktovima gradova. Mislim da je prva svrha ultimatuma bila prisiliti Mursija i njegove na kapitulaciju, odnosno prisiliti ih da se spuste sa svog umišljenog pijedestala „vlasti“ i pristanu biti jednom od desetak politčkih grupa pozvanih na „saslušanje“ . Mursijevci su mislili kako su to samo prijetnje i nemalo su bili iznenađeni kada su shvatili da su otpisani. 

 - Turski premijer Erdogan, otkako je izgubio bliskoga saveznika protiv Sirije, upliće se u unutarnja pitanja Egipta, stalno kritizirajući „demokratska prava“. Koliko se narušeni odnosi između dviju država mogu ozbiljno odraziti na region? 

 IVAN IVEKOVIĆ: Dok su se promijene odvijale u Egiptu, AKP-eova vlada premijera Erdogana se je suočila sa protestima na istanbulskom trgu Taksim i susjednom Gezi parku koji se do danas nisu smirili. Drugo, zbog promijena u Egiptu, pat situacije u Siriji i dvorskog puča u Kataru, koji je bio usko povezan sa organizacijama Muslimanskog bratstva u Egiptu, Siriji i džihadističkim grupama što operiraju u Libiji, čitav je neo-otomanski projekt turske politike u regiji doveden u pitanje. Turska se je odjednom našla izoliranom u regiji. No ne vidim kako Erdoganova tvrdnja da je u Egiptu izvršen vojni udar protiv demokratski izabranog predsjednika predstavlja „miješanje u unutrašnje stvari“?. Da li čestitke što su Mansuru uputili vlastodršci Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, konačno i novi katarski emir Tamim, sve režimi koji se ne mogu pohvaliti sa demokratskim kredibilitetom, također predstavljaju „miješanje u unutrašnje stvari“? Sa čestitkama je pristiglo i 12 milijardi dolara njihove pomoći, pologa i zajmova. Najveće oduševljenje sa rušenjem Mursija su međutim javno manifestirali Izraelci. Živjeli su sa opsesijom da sa Hamasom u Gazi, islamistima u Siriji, Musimanskim bratstvom u Egiptu i Hizbulahom u Libanonu žive u „islamističkoj opsadi“. Laknulo im je kada je Mursi srušen. Uputili su Washingtonu javni poziv da ne zateže sa pružanjem vojne pomoći Egiptu. 

 - Smatrate li da je pokret „Tamarrod“, kome se pripisuju najveće zasluge za organiziranje masovnih protesta širom Egipta protiv Morsijevog režima, bio obučavan i finansiran od strane Zapada? Je li sve počelo sa kampanjom od posljednja dva-tri mjeseca ili davno prije toga?

 IVAN IVEKOVIĆ: Neki od tih mladih ljudi sigurno od strane nekih zapadnih organizacija civilnoga društva. Ali ne smatram da je to bilo odlučujuće. 

 - Da li je moguće Egipat sekularno izgrađivati? 

IVAN IVEKOVIĆ: Sjetite je koliko je stoljeća i ratova trebalo Evropljanima da odvoje vjersko od političkoga. Na „brdovitom Balkanu“ taj proces još traje. A u Egiptu sekularizacija još nije ni počela. 

 - Šta bi novo političko rukovodstvo moralo uraditi, da bi se eliminirala očigledna podjela među narodom? -

IVAN IVEKOVIĆ: To bi njih trebali pitati. 

 - Kakve su Vaše vizije što se tiče budućnosti Egipta?

IVAN IVEKOVIĆ: Želim mu sve najbolje!